O takozvanim krugovima u žitu po prvi puta se počinje govoriti krajem 70-tih godina u Velikoj Britaniji, kada su se u žitnim poljima na Otoku počeli sve češće pojavljivati neobični geometrijski likovi sa sve većom i složenijom formom.
Zapad je postupno privukla misterija, a i priče o «krugovima u žitu» iz svih krajeva svijeta koje pune stranice najmoćnijih tabloida u Europi i SAD-u. Formira se dio znanosti koji priprema specijaliste i daje akademska objašnjenja fenomena – cereologija. Britanci Doug Bouer i Dave Horly prvi su dali podrobna izvješća o tom pitanju. Godine 1978. opazili su ogromne hijeroglifne krugove koji su napravljeni u žitnicama pokraj gradića Aueberry. Međutim, žitelji nisu bili jednakog stava prema onome što su dvojica vidjela. Neki od njih su smatrali da su krugove napravili sami Bouer i Horly noću, a po mišljenju drugih da su obojica bili pod utjecajem alkohola ili da imaju parapsihološke sposobnosti. Specijalisti još nisu dali završnu riječ. Uostalom, mislilo se da su krugovi djelo dvojice Engleza.

Dok se bum oko krugova u žitu sve više širi, početkom 80-tih, javljaju se slični podaci u Australiji i Kanadi. Ozbiljan interes za istraživače predstavljaju i pismena izvješća iz 17. stoljeća, u kojima stoji da su u Nizozemskoj i Škotskoj primijećeni neobični geometrijski likovi udubljeni u žitnim poljima. Tada se, razumljivo, oglasila i Crkva i kategorično rekla – krugovi u žitu su djelo Đavla.
Zato nije potrebni niti spominjati da, u vrijeme komunizma u Istočnom bloku, nije bilo ozbiljnih izvješća (a još manje dokumentiranih izvješća o tom pitanju). Tada Država uopće nije željela dati građanima slobodu da sami prosuđuju o toj temi.
Bugarski folklor, međutim, kao i svaki drugi, sačuvao je legende i predanja o čudnim krugovima koji su se pojavljivali u različitim periodima u poljima i njivama naših zemalja. Narod ih je nazivao «vilinskim kolima». Prema mišljenju naroda njih su ostavljali «zaodjenuta svjetlošću i plešuća u mraku besmrtna magijska stvorenja». Komunikacija s njima nosila je pogibelj i zbog toga su ih ljudi izbjegavali.

Poslije promjena «vilinski» krugovi u nas ponovno pobuđuju opći interes i s pojavom dokumentarnih filmova na tu temu na nacionalnim televizijama, i o njima se počinje sve više i više govoriti.
Prva dokumentirana izvješća o neobičnim krugovima kod nas koji bude nevjericu i strahopoštovanje, pojavljuju se u Dobrudži u ljetu 1998. g. Dvojica kombajnera iz silistrenskog sela Car Asen pričaju, da su iz svojih visokih kabina, opazili čudne forme u mjesnoj «Hajdučkoj poljani». Njihovi suseljani također postaju očevici fenomena - riječ je o nekoliko reljefnih figura sferične forme, promjera 2 metra i približne udaljenosti među njima 10 metara. Nedugo zatim slični se krugovi u travi pojavljuju i kraj sela Karapelit, nedaleko od Dobriča.
Područje su nazvali «kontaktna zona» oni čije je mišljenje da je riječ o nadnaravnoj, izvanzemaljskoj sili koja koristi krugove kao specijalna obilježavanja. U Americi su nazvani «belivers» (engl. oni koji vjeruju) i u njihovo se društvo ubrajaju deseci tisuća ljudi iz cijelog svijeta. Dana 7. svibnja 2000. godine poznati UFO-olog Ivan Lazarov poveo je istraživački tim iz ruskog Kluba za generiranje paradoksalnih alternativa «Madromer» iz grada Isperiha, gdje istraživači neobjašnjivih pojava otkrivaju složenu konfiguraciju krugova s pravilnom kružnicom stvorenih od gusre i brzorastiće trave na trima različitim lokacijama oko grada. Za tumačenje misterije odvojeno je nekoliko mjeseci gdje su angažirani i mnogi od vodećih znanstvenika i eksperata. Reziltati su, međutim, kontradiktorni i na kraju krajeva ne dolazi se do stanovitog mišljenja. Ipak, ustanovljeno je, da za razliku od «vilinskih krugova» gdje trava vene i po konturi krugova nema raslinja, kod oblika kraj Isperiha trava je samo polegnuta i dobila je tamniju boju. Nakon što je izvršena agrokemijska analiza centra, periferija i okolni teren krugova u laboratoriju IZS «Obrazcovo imanje» u gradu Ruse bilo je jasno da trava koja tvori krugove rase neuobičajeno i neobjašnjivo brzo.

Narednih godina bilo je različitih stajališta po pitanju porijekla figura kraj Isperiha. Jedno od njih je do znanstvenika iz Geofizičkog laboratorija pri Bugarskoj akademiji znanosti, prema čijem su mišljenju krugovi uzrok površinskih krških slojeva. Međutim, ne uspijevaju objasniti zašto se pojavljuju identične forme na potpuno različitim po strukturi i sastavu dijelovima terena.
Verzija o utjecaju spora i micelija također je neuspješna u razrješavanju zagonetke o pojavi s kružnicama čija je cijelost i složena geometrija glediva samo iz ptičje perspektive. Rano ujutro 28. travnja 2001. godine seljak iz sela Drjanovec Georgi Dinkov opaža na nebu žućkasto klupko iz kojeg zrači jarka svijetlost. Slijedeće dvije noći neki mještani također priopćavaju da su vidjeli NLO oko 5 sati ujutro, koji je, nakon što je oko jedan sat nepomično stajao, iznenada nestao. Istog datuma 2001. godine agronom Dimitar Georgiev obilazi njive pšenice na području «Vasilov bunar» koji se nalazi na oko 8 kilimetara od Drjanovca. Tamo otkriva čudno formirane krugove i polukrugove od uvele trave, prema njegovim riječima «kao da je spržena». Georgiev je uvjeren da su požutjele i uvele biljke uništene ne hibricidima nego puno nižom ili višom temperaturom. Članovi kluba «Madromer» otkrivaju i dva pečata načinjena pritiskom masivnog tijela od po 40 cm.
Slijedećih mjeseci tragovi čudnih krugova nestaju zauvijek. Unatoč mnogim informacijama i rečenim hipotezama, među ostalim pretpostavke o nadnaravnim silama, NLO-u i strogo čuvanim vojnim radovima, i do sada nije dan konačan odgovor.
Stariji ljudi iz Drjanovca, međutim, čudnovati krugovi nisu nešto neuobičajeno za to područje. Neki od njih se sjećaju da se 50-tih godina nad poljem pojavilo neobjašnjivo svjetleće tijelo, slično onome iz 2001. godine.
Djelo šaljivaca, izvanzemaljskog intelektualnog ili tajne istraživačke udruge- krugovi u žitu su činjenica i njihovo istraživanje svaki put bude interes i provociraju pomiješane osjećaje u ljudima koji su ih vidjeli.
Takozvanim «beliversima» kod nas i u svijetu ostavljamo da nas upoznaju s misterioznim teorijama o NLO-ima, a znanstvenicima ostavljamo da njima daju objašnjenje. Mi možemo samo čitati i slušati o fenomenima u žitu i nadati se (ili ne!) da mi sami postanemo očevici njihovog nastajanja.

Preveo i prilagodio :

Ivan Čirko

Gospodinka Ivanova