Ples maski
Udaljenost između glavnog grada Sofije i grada Pernika je oko 50 minuta vlakom. Putovanje stoji jedva lev i 80 stotinki ( 90 centi ili 6 kuna). 26. siječnja u 9 sati ujutro na 3.kolosjeku Glavnog kolodvora u Sofiji sve vrvi od uzbuđenja, što nije uobičajeno za ostale dane. Vlak za Pernik se lagano puni do poslijednjeg mjesta. Ljudi s ogromnim fotoaparatima i stativima, ruksacima i bocama pive promatraju ciganske kolibe izgrađene na brzinu s minimalnim sredstvima u sofijskom kvartu „Fakultet“. Nakon 45 minuta vlak staje na stanici „Daskalovo“, pogledi prisutnih usmjeravaju se na stambene zgrade rudarskog grada, a šuškavci i kaputi se skidaju s vješalica. Pive se ispijaju na eks, a fotoaparati se vade iz futrola. Uzbuđenje vlada vlakom. S glavnog kolodvora u Perniku kreće mnoštvo i svi kao beskrajna kolona kreću u istom smjeru. Uzbuđenje koje donose ljudi, ponese i žene iz obližnjih trafika i čistačice. Svi su na karnvalu, danas započinje karneval, komentiraju mještani na ulicama.
„Surva“ je najveći karneval u Bugarskoj. Veliki broj posjetitelja i sudionika iz cijelog svijeta uključuje ga među najpopularnije karnevalske gradove zajedno s Nicom, Venecijom te Rijekom i Samoborom na području Hrvatske. Prvi put održan je 1966.godine, s tim da su tada sudjelovale samo maškare i zvončari s tog područje. Postepeno prerasta u nacionalni, a 1985.godine i međunarodni karneval.
Nakon oslobođenja Bugarske čitaonica „Slavjanska beseda“* pokušava popularizirati kulturu koja je u opadanju. Oni su željeli organizirati karneval na ulicama Sofije. Naravno, sudjelovali su samo stranci koji su u to vrijeme živjeli u Bugarskoj. Prilikom drugog, trećeg pokušaja pojavili su se i Bugari, no bili su odjeveni u zvončare, što nije bila ideja organizatora „Slavjanske besede“. Tako je propala ideja o karnevalu na kojem ne sudjeluju zvončari. Postoje razlike u tome na koji način maskembal i maske shvaćaju žitelji Nice i oni iz sela Divotino u Bugarskoj. „Kukerskite igri“** ili ples zvončara provodi se na praznik „Sirni zagovezni“***- maškare, poklade.
One su produkt narodnog kršćanstva- način na koji je narod shvaćao kršćansku tradiciju i običaje i kako ih je povezao s poganskom tradicijom u vrijeme turske vladavine kada Bugari nisu imali svoju zvaničnu crkvu, ali u biti korijenje im seže mnogo dublje zbog toga što ustvari nastavljaju jedno od najrasprostranjenijih vjerovanja u cijelom svijetu. O tom vjerovanju pisali su i znameniti istraživači kao što su Fraiser, Durkam i drugi. U zvončarstvu je sadržan mit o umiranju i ponovnom rađanju božanstva. Upravo zbog toga, održavanje obreda ovisi o datumu na koji pada Uskrs, jer je „Sirni“ pomični praznik. Sve agrarne zajednice su uzimale u obzir položaj Sunca, klimu i godišnja doba, obraćali su pažnju na buđenje prirode prije dolaska proljeća, poslije zimskog sna. Tada su pupovi koji se javljaju i kulture koje se bude, prema većini tradicionalnih vjerovanja, najosjetljivije na vanjske i zle utjecaje. Priroda se prihvaća kao nekršteno dijete, a ljudi su trebali smisliti način na koji bi otjerali ili udobrovoljili zle sile. Tako neki prinose žrtve, koje trebaju umiriti bogove, a drugi poput zvončara s njima započinju bitku. Tu je i razlika u osmišljavanju maske. Za zvončara maska nije samo umjetnički proizvod, nije napravljena samo s ciljem zabave i ljepote.
Prema narodnim vjerovanjima, čim Petar obuče masku, on više nije Pešo. On se pretvara u drugog čovjeka, zbog toga što omogućava kontakt s višim silama, do kojih drugi ne mogu doći. Osim toga, maska mu služi i za čuvanje bližnjih, jer za vrijeme kada je u takvom stanju, između neba i zemlje, običnim ljudima može nanijeti mnogo štete i zla ako ih samo i pogleda. Maska mora biti strašna, kako bi uplašila duhove i zle sile. Cijeli kostim zvončara ujedinjuje u sebi svakodnevicu i ljudske strahove koje ona donosi. Kostim obavezno sadrži i simbole falusa, zato što je falus simbol plodnosti, kako zemlje i prirode, tako i ljudi. U bitci sa zlim silama zvončari pokušavaju zaštititi plodnost zemlje i bogat urod. Svaki dio zvončareve odjeće ima posebni smisao i simboliku, a svi dijelovi zajedno čine cjelinu izvršavanja rituala i zajedništva. Obavezi su bubnjevi i zvona, radi stvaranja potrebne buke, koja također progoni zle sile.
Približavajući se trgu u Perniku, buka zvoni u ušima, a pomisao na uzvišeni događaj tjera noge da ubrzaju. Mnogi ljudi počinju se ponašati kao mala djeca u cirkusu. Štandovi sa šećernim pijetlovima, stolovi krcati hranom i pivom, tisuće ljudi s djecom na ramenima, doista stvaraju cirkusko ozračje. S početka trga čuje se voditelj, koji s malo umjetničke uzvišenosti najavljuje grupu koja upravo izlazi. U njemu se sukobljavaju zapovijedi organizatora da priredi veliki spektakl, i navika vođenja sličnih priredbi koja mu je ostala još iz komunističkih vremena. Naravno, želja za spektaklom je ogromna i ljudi se guraju na trg u obliku pravokutnika, naviruju jedni drugima iza vrata, guraju se i podbadaju u bubrege, kako bi bolje vidjeli.
Većina je ipak došla na razumnu ideju da promatraju zvončare prije nego izađu na mjesto održavanja priredbe. U koloni za ponavljanje. Tamo je i zanimljivije. Spremni za nastup i međusobno pomiješani, svi sudionici sliče na glumce koji se spremaju za izlazak na pozornicu. Skaču, plešu, trude se ostaviti što bolji dojam na fotografe- djecu. Mala djeca se provlače ispod vrpce koja čini zaštitnu ogradu i trče do najbližeg zvončara kako bi napravili snimku sebe u zagrljaju zvončara. Otprilike nakon sat i pol trajanja karnevala, policija više ne može zadržati svoje položaje i ljudi masovno prelaze zaštitnu vrpcu i miješaju se sa zvončarima. Vade svoje fotoaparate, kamere i mobilne telefone. A same maškare se osjećaju uvrijeđeno ako im neki fotoaparat otkrije lice. Deseci grupa iz svih djelova države i sudionici iz najrazličitijih krajeva svijeta dižu nevjerojatnu buku neprestanim zvonjenjem i bubnjanjem. Bubnjevi daju ritam i zapovijed periodičnosti poskoka. Neki sudionici, kao na primjer američka vojna postrojba, imaju vodiča sa sviralom koji im zamijenjuje bubnjeve. Većina njih obučena je u stare kavalerijske uniforme**** i pred sobom mašu sabljama, kao da Bugarska prva kreće u borbu za oslobođenje.
Zapažene su bile i dvije makedonske grupe, a kod prve od njih bila je izražena jaka travestija. Muškarci nisu bili već tradicionalno obučeni u babe ili mladenke, nego su u modernoj kurvinskoj odjeći defilirali kao na gay paradi. To nije nimalo čudno, ako uzmemo u obzir činjenicu da se najveći gay festival na Balkanu, održava upravo u Skopju. Druga makedonska grupa se obukla u zvončare s golemim glavama. Među njima moglo se vidjeti glava kao što je ona Sadama Huseina. Irci, Talijani i Slovenci su se vidljivo zabavljali i bili su oduševljeni maskama. Odjednom svi su se pogledi usmjerili u istom pravcu. Po ulici ograđenoj vrpcama prolazila je platforma ukrašena šarenim perjem, na kojoj je obučena u dimije i okrunjena perjem, plesala jedna sudionica karnevala. Cijeli kolorit raznih vrsta zvončara iz Bugarske došao je na ulicu između Muzeja rudnika i male crkve, a stotine ljudi nisu prestajali pristizati, odjeveni u različitu šarenu odjeću, u kožama su izgledali kao medvjedi s licem crnim od šminke.
Nakon nekoliko sati možete se zasititi od gledanja u tisuće ljudi, njihov ples i težnju ka što originalnijoj masci, koji ove godine sudjeluju na karnevalu. Crveno, žuto, sivo i plavo ispunjavaju vam pogled, a u cjelini s postojanom glazbom ljudi i bubnjeva, može doći i do transa. Siguran sam da u ovom trenu nitko zle sile ne plaši zvončarima. Uspjeh u plašnju moguć je samo kod djece. Na karnevalu u Perniku, u velikom postotku gubi se simbolika zvončarstva, ali materijalizacija te ideje sačuvana je jedino kroz te i njoj slične pojave, a zvončari i zvončarstvo se susreću rijetko i to u malim bugarskim selima gdje se potiče mlade da izrađuju maske i kostime. Vlak za Sofiju u ranim poslijepodnevnim satima pretrpaniji je od studentskog autobusa u Sofiji. Nasloni i ručke od sjedala, oslobađaju se i prepuštaju umornim nogama posjetitelja kako bi se malo odmorili. Atmosfera je pak potpuno drugačija od one jutarnje. Umorni pogledi upereni su na šopsku zemlju, a doživljaji su potonuli u slatki odmor i tišinu, daleko od zvuka zvonjave i bubnjeva. 2010.godine, ako do tada svijet ne nestane, ponovno će se održati karneval „Surva“.
*mjesto gdje se održavao sav kulturni život u Bugarskoj tog vremena
** ples zvončara. Kukeri- naziv za zvončare u Bugarskoj
*** naziv za maškare, poklade, maskembal u Bugarskoj
****vrsta stare vojničke uniforme s područja Balkana
Prevela i prilagodila: